Ivica Zupković  rođen je 9. rujna 1966. godine u Vinkovcima gdje završava Gimnaziju.

Diplomirao je na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu i stekao zvanje prof. kemije. Tijekom studija intenzivno se posvećuje slikarstvu i priređuje nekoliko manjih izložbi u  Hrvatskoj. Nakon poziva ugledne Galerije Chamak 1995. godine, diplomira i odlazi na trogodišnji boravak u Pariz gdje priređuje svoju prvu veliku samostalnu izložbu u istimenoj galeriji. U periodu od 1995. do 2002. godine priprema i organizira samostalne izložbe u zemlji i inozemstvu:

• Zagreb (Muzejsko-galerijski centar MGC), Zurich (Galerija Bruno la Rocca), Karlovac (Zorin dom), Beč (Osterreiches Kulturzentrum- Palle Palfi), Osijek (Galerija likovnih umjetnosti)
• Vukovar ( Gradski muzej Vukovar- Dvorac Eltz), Vinkovci ( Galerija likovnih umjetnosti), Zagreb ( Klovićevi dvori- Gradec), sudjeluje na brojnim grupnim izložbama poput 17. Slavonskog biennala u Osijeku i II. trenala akvarela u Rijeci i Sl. Brodu.

Član je Hrvatskog društva likovnih umjetnika Zagreb ( HDLU Zagreb) i Matice hrvatske.

Slike mu se nalaze u kolekcijama poznatih kolekcionara u zemlji i inozemstvu a neki od njih su: Jan Fabris (vlasnik Muzeja Mourice Utrillo u Parizu) i Božidar Grgić (privatna kolekcija u Zagrebu). 

Ravnateljem Gradskog kazališta Joza Ivakić u Vinkovcima biva imenovan 2002. godine, te na tom mjestu ostaje naredna tri mandata, sve do 2014.

U tom razdoblju podiže kazalište iz nepostojanja (početkom ratnih sukoba 1991.godine odlukom osnivača ugašeno je do 2002.) do profesionalnog kazališta, kakvo u svojoj 140 godina dugoj povjesti nikada nije bilo, sa zavidnim repertoarom i brojnim nagradama i nominacijama od koji se ističe Nagrada hrvatskog glumišta. Uspostavlja profesionalni ansambl kazališta, te obnavlja i oprema zgradu kazališta.  Objavljuje i prvu Monografiju kazališta autorice Antonije Bogner. Važno je napomenuti kako za vrijeme obnašanja ravnateljske funkcije nije zapostavio svoj umjetnički rad,  pa je tako postavio brojne scenografije u matičnom kazalištu i drugim kazalištima u zemlji i inozemstvu. Među njima svakako se ističe ono u Narodnom pozorištu u Zrenjaninu za predstavu Kron i scenografija za nagrađenu predstavu Sluškinje.

Unatoč višegodišnjem uspješnom radu i poslovanju biva brutalno smijenjen političkom voljom i odlukom.

Trenutno živi u Osijeku i hrabro se bori s formalnom nezaposlenošću, te nastoji biti dobar muž i otac svojoj kćeri Joni.